Magija / UGIN Rijeka & Sanja Josipović / svibanj 2017.
Suvremena plesna predstava „RECI MI“ nastala je u suradnji Plesne grupe Magija iz Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom – Rijeka s Udrugom gluhih i nagluhih PGŽ Rijeka i OŠ za klasični balet i suvremeni ples pri OŠ Vežica (nastavak projekta “Bez granica”).
Kroz osnovnu temu neverbalne komunikacije, “RECI MI” istražuje međusobne odnose plesača od nerazumijevanja do potpune harmonije, komunikaciju između plesača i publike (plesač priča/pleše – publika sluša/gleda/osjeća), znakovni jezik kao oblik neverbalne komunikacije, poeziju izraženu kroz znakovni jezik, tekst i ples.
Tri grupe plesača kroz izmjenu sola, dueta, tria, grupnih scena, plesa i znakovnog jezika, glazbe i tišine, slike i teksta, pričaju svoje priče i jedni drugima i publici, sa jedinom željom da ih se razumije.
Udruga gluhih i nagluhih PGŽ Rijeka:
Jasnica Desnica, Branka Straga, Gordana Trkulja, Fiorenzo Urbančić i Žaklina Zrilić
Učenice OŠ za klasični balet i suvremeni ples pri OŠ Vežica:
Anika Cetina, Renata Mavrić i Eva Šustar
Plesna grupa Magija (Udruga osoba s cerebralnom i dječjom paralizom – Rijeka):
Vedran Grozdanić, Kristina Kovačić, Sanja Lalošević, Karla Lazović, Anita Rumac, Tea Superina i Marina Vukušić
Koreografija: Sanja Josipović u suradnji s plesačima
Asistent koreografije: Ivona Križić
Produkcija: Sanja Josipović
Asistent produkcije: Anita Rumac
Kostimi: Snježana Gračan
Video–dizajner: Lario Tus
Glazba: Max Richter
Pokrovitelj: Grad Rijeka
Hvala: Anastasia Kostner, Sandro Donda, Hrvatska udruga Carla Orffa, Senka Baruška, Martina Rukavina i mnogi drugi
ALBATROS
Često za zabavu mornari na brodu
Love albatrose, bijele morske ptice
Što prate brodove uz duboku vodu
Kao ravnodušne, tihe suputnice.
Tek što ih uhvate i na daske stave,
Vladarice neba nespretno i bijedno,
Spuste svoja krila i, pognute glave,
Drže ih kao vesla postiđeno, čedno.
O, kako je mlohav taj putnik krilati!
Nedavno prekrasan, kako li je ružan!
Netko mu kljun draži onim što dohvati,
Drugi oponaša hod mu tako tužan.
Pjesnik je nalik tom gospodaru neba
Što živi u buri i carskog je roda,
U zamaljskoj hajci nema što mu treba
I silna mu krila ne daju da hoda.
Charles Baudelaire (prijevod Dunja Robić)
SAM SA VATROM
U peći vatra bruji i šumori.
Ja stojim o zid naslonjen u tami.
Sad vatra i ja u sobi smo sami.
Sve jačim šumom javlja se iz peći.
I ko da znak mi daje zapucketa.
To vatra hoće nešto reći.
Ali ja vatru samo slušat umijem,
I čudnovata spopada me sjeta,
Što njezin jezik ne razumijem.
Dobriša Cesarić
DAJ MI NEBO CIJELO, ZEMLJU CIJELU
Ne, ja neću ni od čega polovinu!
Daj mi nebo cijelo, zemlju cijelu
i more i rijeku i gorsku lavinu.
Ne, ja neću nikakvu podjelu!
Ne, ni život ne želim u djelu.
Neka mi se sve svali na pleća!
Ja i tugu želim cijelu,
kao što želim da je cijela sreća.
Pola hoću samo od jastuka
na kom leži, kraj lijepog ti lica,
od prstena sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvijezda padalica.
Jevgenij Jevtušenko
